Uredba MV BER (GVO) jedan je od najvažnijih stupova europskog automobilskog tržišta, koji već godinama određuje tko zapravo ima pravo servisirati automobile. Ovaj propis regulira uvjete pod kojima se odvija borba za kupca nakon što automobil napusti salon. Danas, međutim, nad budućnošću te regulacije visi upitnik — njezina trenutna verzija istječe već u svibnju 2028. godine…

Golema prijetnja neovisnom tržištu popravaka vozila

Ulog u raspravi o GVO-u znatno je veći nego što se na prvi pogled čini. Ne radi se samo o interesima neovisnih radionica, već o stvarnim troškovima korištenja automobila, pristupu uslugama popravaka te obliku cijelog sekundarnog tržišta u nadolazećem desetljeću.

Bit GVO-a jest zaštita tržišnog natjecanja i vozačevog prava da sam odabere gdje će servisirati svoje vozilo. Zahvaljujući ovoj regulaciji, automobil koji se nalazi u garantnom roku može biti servisiran u neovisnoj radionici bez rizika od gubitka jamstva, pod uvjetom da je popravak izvršen u skladu s tehnologijom proizvođača i uz upotrebu dijelova odgovarajuće kvalitete.

„Uredba MV BER godinama je gradila ravnotežu između proizvođača vozila i neovisnog tržišta popravaka. Radionice su dobile pristup mlađim automobilima i zahtjevnijim klijentima, fleet operatori i osiguravatelji dobili su alat za ograničavanje troškova servisa, a vozači — stvarnu slobodu izbora i niže eksploatacijske troškove. Upravo zbog toga, budućnost GVO-a trebala bi biti prioritet za industriju. O njemu ovisi hoće li europsko tržište ostati konkurentno.” — Pierre Thibaudat, Generalni direktor međunarodne organizacije ADPA

ADPA i druge organizacije koje zastupaju neovisno tržište rezervnih dijelova već su pokrenule aktivnosti u cilju očuvanja GVO-a nakon 2028. godine te njegove modernizacije. Te organizacije nastoje da uredba uzme u obzir nova tehnička i komercijalna ograničenja koja otežavaju funkcioniranje neovisnog aftermarket tržišta — među njima i ograničenja u pristupu tehničkim informacijama.

Neiskorišten potencijal neovisnog tržišta

Paradoks leži u tome što, unatoč važećoj regulaciji, njezin potencijal još uvijek nije u potpunosti iskorišten. U neovisnim radionicama prevladavaju automobili stariji nekoliko godina, dok se vozila u dobi od jedne do tri godine tamo pojavljuju rijetko. Razlozi su dobro poznati u branši — vozači se još uvijek boje gubitka jamstva ili mogućih problema pri njegovu ostvarivanju kod ovlaštenog zastupnika. Ozbiljan problem i dalje predstavlja nepoznavanje odredbi GVO-a. Ne smije se zanemariti ni pitanje spremnosti neovisnih radionica za servisiranje novih automobila — njihovo održavanje zahtijeva skupa ulaganja u dijagnostičku opremu, tehničke podatke i obuke. Nema sumnje da čak ni uz postojeću pravnu zaštitu tržište nije dostiglo potpunu ravnotežu. Bez nje bi se nerazmjeri mogli još više produbiti.

GVO: zašto je 2028. godina toliko važna?

Posljednje produženje važenja MV BER-a samo za pet godina protumačeno je kao signal nesigurnosti u pogledu daljnjeg smjera regulacije. U pozadini se ocrtava jak pritisak proizvođača koji teže većoj kontroli nad postprodajnim tržištem, kao i nagle tehnološke promjene u samom automobilskom sektoru.

Razvoj elektromobilnosti, visokonaponskih sustava, daljinskih ažuriranja softvera te rastuća važnost podataka vozila čine servisiranje sve ovisnijim o proizvođaču. Pristup tehničkim informacijama i softverskim funkcijama mogao bi postati ključni alat za ograničavanje tržišnog natjecanja.

U takvom svijetu izostanak djelotvorne regulacije značio bi ne samo tehnološku prednost proizvođača, već i stvarni rizik od monopolizacije usluga servisiranja.

Scenarij svijeta bez GVO-a

Kad bi nakon 2028. godine uredba bila ukinuta ili ne bi bila ažurirana, posljedice bi osjetilo cijelo tržište. Ograničavanje tržišnog natjecanja prirodno vodi porastu cijena usluga i dijelova, što bi se izravno odrazilo na troškove vozača i fleet poduzeća.

Još ozbiljnija posljedica mogla bi biti postupna marginalizacija neovisnog aftermarket sektora. Bez zajamčenog pristupa podacima, tehnologijama i komponentama, neovisne radionice izgubile bi mogućnost stvarnog natjecanja s ovlaštenom mrežom. U praksi bi to značilo povratak na tržišni model kakav je postojao prije dva desetljeća.

Srećom, budućnost GVO-a nije unaprijed određena. Zakonodavni proces u Europskoj uniji traje godinama, a rastuća važnost podataka vozila i softvera trebala bi prije nametati modernizaciju regulacije nego njezino ukidanje. Ipak, sudionici tržišta i organizacije povezane s neovisnim sektorom popravaka moraju držati prst na pulsu i pozorno pratiti poteze europskih donositelja odluka. Ulog ove rasprave nešto je više od interesa jedne skupine sudionika tržišta. Radi se o očuvanju tržišnog natjecanja, zaštiti potrošača i ekonomskoj dostupnosti mobilnosti u Europi.