Pneumatski ovjes u automobilima koristi se čak i tvornički. Za mnoge modele takva opcija nije dostupna u salonima. Nije sve izgubljeno: postoji nekoliko proizvođača koji proizvode takozvani air ride za samostalnu ugradnju. Kako to djeluje, je li to sigurno i zakonito?

Pneumatski ovjes

“Pneumatske opruge” nisu nikakva novost, jer patentirane su početkom 20. stoljeća, a mogle su se naći već u američkim kamionima tijekom Drugog svjetskog rata. Radilo se uglavnom o mogućnosti regulacije visine vozila ovisno o opterećenju. Isti sustavi koriste se također odavno u suvremenim dostavnim vozilima ili automobilima s karoserijom karavan.

Cjeloviti pneumatski ovjes instaliran u tvornici povezivao se uglavnom s automobilima premium klase. Primjer je Mercedes-Benz sa sustavom Airmatic. Sadašnje mogućnosti dopuštaju ipak instalaciju u gotovo svaki automobil. Kako to djeluje?

Zračni ovjes (air ride): kako je izgrađen?

Air ride u slobodnom prijevodu jest upravo pneumatski ovjes. Princip rada instaliranog kompleta isti je kao u slučaju tvornički ugrađenih komponenti u premium automobilima. Na mjestima opruga nalaze se zračni jastuci, odnosno takozvani mjehovi. To je ekvivalent elementa koji apsorbira udarce, koji — ovisno o napumpanom tlaku — uvjetuje visinu i tvrdoću ovjesa.

Mjehovi su povezani pneumatskim vodovima do spremnika. Obično spremnik ima oko 10-15 litara (to naravno ovisi o složenosti kompleta), a za punjenje zrakom odgovoran je mali kompresor (oko 45-50 litara u minuti). Zrak u mjehove dostavlja se zahvaljujući elektroventilima upravljanim iz kokpita vozila: ako želimo ručno promijeniti postavke, ili samostalno, pri malim korekcijama, zahvaljujući senzorima kod svakog kotača. Njihov zadatak je niveliranje visine tako da automobil vozi na jednakoj visini.

Prednosti i nedostaci air ride-a. Koliko to košta?

Zračni ovjes danas se vrlo često koristi u tuningu. “Jastuci” omogućuju namjerno smanjivanje visine u izložbenim vozilima, što omogućuje postizanje efekta automobila koji gotovo “leži” na tlu, istovremeno ne odričući se voznih svojstava nakon ponovnog napumpavanja mjehova. Često se koriste i kod terenskih vozila ili SUV-ova za trenutno povećanje visine. U drugim vozilima radi se uglavnom o udobnosti putovanja: napredniji kompleti ugođeni s većim brojem senzora omogućuju gotovo neprimjetno “plutanje” preko neravnina. Svaki kotač tada se nivelira samostalno, održavajući karoseriju neovisno o ovjesu.

Rješenje ipak ima naravno i nedostatke. Prvi od njih je samo održavanje i kontrola pneumatike. Mjehovi zahtijevaju redovne preglede, kao i cijeli sustav vodova i spremnik. Čak i najmanji kvar može onesposobiti automobil: u slučaju kvara jednog “jastuka”, automobil neravnomjerno tone i prestaje biti uporabljiv. Sve to povezano je također s održavanjem, mnogo naprednijim nego u slučaju tradicionalnih opruga. Kvar može zadesiti i sam kompresor: tada nakon spuštanja automobila neće biti mogućnosti ponovnog napumpavanja mjehova. Pneumatski ovjes definitivno je manje trajna konstrukcija i zahtijeva stalni nadzor.

Ne zaboravimo i na cijenu. Ova je naravno ovisna o modelima automobila i složenosti sustava. Potpuno homologirani i legalni sustavi mogu koštati čak i više od 1-2 tisuće eura samo za dijelove. Ugradnja traje najmanje nekoliko dana rada za iskusnog mehaničara. Sjetimo se također i nužnosti povezivanja električne instalacije.

– Vrijeme operacije same ugradnje varira od 10 do 20 radnih sati. U našoj radionici naplaćujemo oko 50 eura po satu, zbog čega se to zbraja u značajan iznos, ovisno o složenosti ugrađivanog kompleta – komentira Piotr, mehaničar iz servisa u Kobyłki kraj Varšave.

Naravno, postoje i znatno jeftiniji kompleti. Moguće je također sastaviti takav i samostalno: treba se ipak sjetiti provjeriti homologaciju. U suprotnom, automobil se neće moći kretati po cestama.

– Nažalost, nemaju svi jastuci cestovnu homologaciju. U svjetlu zakona ne mogu se dakle kretati po javnim cestama. Takve ipak također ugrađujemo: mnogi automobili nastaju samo zato da bi stajali na izložbama. Tada takav ovjes, čak i bez cestovne homologacije, pomaže napraviti veći “show”, ili jednostavno ući na prikolicu. U tom slučaju dijelovi su također mnogo jeftiniji – dodaje Piotr.

Dodatak tradicionalnom ovjesu: PLS Aircups. Što je to?

Jeftinija alternativa za automobile s niskom visinom je modifikacija Pneumatic Lift System (PLS), drugačije zvana “air cups”. To je dodatak standardnim oprugama koji omogućuje trenutno, malo (oko 5 cm) podizanje automobila kako bi se savladala prepreka.

Takvo rješenje ipak je znatno manje univerzalno: air cups ne omogućuje vožnju na napumpanom tlaku, tako da mogućnosti koje nudi ova modifikacija završavaju na povećanju manevarskih sposobnosti automobila.

Zaključak: je li pneumatski ovjes siguran? Isplati li se ugraditi air ride?

Pneumatski ovjes vrlo je zanimljiva modifikacija za automobil. Kompleti omogućuju povećanje univerzalnosti automobila, a igranje s visinom ovisi isključivo o preferencijama korisnika: bilo u vezi sa spektakularnim spuštanjem automobila za izložbe, bilo s podizanjem u svrhu savladavanja težeg terena.

Treba se ipak sjetiti da air ride nosi sa sobom veliki trošak i stalnu potrebu za “brigom” o ovjesu. Mjehovi su jako podložni oštećenjima, a najmanji kvar znači imobilizaciju automobila i skupi servis složenog sustava.

– Na pneumatski ovjes treba obratiti posebnu pozornost, a ključna je kontrola mjehova prije zime. Svojim klijentima preporučujem održavanje i kontrolu prilikom svake zamjene ulja – tada je lako zapamtiti redovitost i ne zahtijeva posebno veću logistiku – kaže na kraju mehaničar.

Je li to sigurno? Naravno. Homologirani pneumatski ovjes koristi se u mnogim automobilima tvornički. Takvo rješenje je također prije svega udobnost, jer dobro ugođen sustav omogućuje neusporedivo bolje apsorbiranje neravnina od standardnih opruga ili lisnatih opruga.