Ovaj stil vožnje može ozbiljno naštetiti. Zašto Eco Driving ubija motore?

Iako se promiče kao način za uštedu goriva i ograničavanje emisija ispušnih plinova, Eco Driving u pretjerano konzervativnom obliku može pridonositi preuranjenom trošenju mnogih ključnih komponenti motora. Unatoč naizgled logičnom pristupu, pogonski agregati – osobito suvremeni – nisu dizajnirani za neprestanu vožnju “na prazno” i pri najnižim mogućim okretajima.

Što je Eco Driving?

Eco Driving je skup tehnika čiji je cilj smanjiti potrošnju goriva i ograničiti negativan utjecaj vožnje na okoliš. U sklopu njega preporučuje se između ostalog:

• vožnja stalnom brzinom i izbjegavanje naglih ubrzavanja,
• što brži prelazak na viši stupanj prijenosa – često već pri 1500–2000 o/min,
• izbjegavanje visokih okretaja motora,
• kočenje motorom i predviđanje prometne situacije unaprijed,
• minimiziranje rada na prazno i nepotrebnih zaustavljanja.

Iako neki od ovih načela imaju tehničko i ekonomsko opravdanje, pretjerano rigorozno pridržavanje njih može dovesti do niza eksploatacijskih problema – osobito kod turbo agregata i onih s direktnim ubrizgavanjem.

Niski okretaji = visok rizik

Stil vožnje koji se temelji na održavanju vrlo niskih okretaja motora pri velikom opterećenju dovodi do niza nepovoljnih tehničkih pojava. To se posebno odnosi na suvremene agregate koji rade s velikim pritiscima i uskim tolerancijama.

1. Povećanje mehaničkih opterećenja i rizik od detonacijskog izgaranja

Rad na niskim okretajima pod velikim opterećenjem, tipičan za Eco Driving, uzrokuje povećanje pritiska izgaranja u cilindrima koji se ne kompenzira odgovarajućom brzinom vrtnje. Posljedica može biti pojava detonacijskog izgaranja, odnosno nekontroliranog paljenja gorivno-zračne smjese. Kod agregata s direktnim ubrizgavanjem benzina posebno je teško kontrolirati trenutak paljenja, što izlaže klipno-čepni mehanizam ekstremnim opterećenjima. Tijekom vremena to može dovesti do izgaranja dna klipova, ubrzanog trošenja ležajeva i mikropukotina u glavi ili bloku.

2. Nepotpuno izgaranje smjese i nagorjeline u usisnom traktu

Pretjerano niski okretaji povezani su s malim otvaranjem leptira za gas i slabim vrtloženjem smjese, što pogoduje nepotpunom izgaranju goriva. Kod agregata s direktnim ubrizgavanjem benzina to rezultira taloženjem nagorjelina na usisne ventile, kolektor i kanale. Nagorjeline ograničavaju protok zraka, pogoršavaju performanse i dovode do neravnomjernog rada motora, a tijekom vremena mogu dovesti do izgaranja ventila ili oštećenja senzora u usisnom sustavu.

3. Začepljenje filtra čvrstih čestica (DPF)

Dizelski motori zahtijevaju dovoljno visoku temperaturu ispušnih plinova kako bi mogla doći do učinkovite regeneracije DPF filtra. Eco Driving – osobito u gradu – čini ispušne plinove prestudenim, a ciklus regeneracije se prekida ili se ne pokretava. Kao rezultat, čvrste čestice se nakupljaju u filtru koji se postupno začepljuje. To rezultira padom snage, povećanom potrošnjom goriva, paljenjem kontrolne lampice motora i potrebom za skupom regeneracijom ili zamjenom filtra.

4. Pretjerano opterećenje dvomomentnog zamašnjaka

Mnogi vozači koji primjenjuju Eco Driving izbjegavaju redukciju stupnjeva prijenosa, oslanjajući se na elastičnost motora pri niskim okretajima. Takvi uvjeti rada generiraju snažne torzijske vibracije koje se prenose na dvomomentni zamašnjak. Njegovi amortizatori vibracija se pretjerano opterećuju, što dovodi do nastanka zazora i u konačnici do oštećenja cijelog mehanizma. Simptomi su među ostalim kucanje pri pokretanju, trzanje tijekom mijenjanja stupnjeva i karakteristično zveckanje tijekom rada na prazno.

Motori trebaju puni radni raspon

Suvremeni pogonski agregati, kako benzinski tako i dizelski, dizajnirani su za rad u širokom rasponu opterećenja i brzina vrtnje. Redovito korištenje viših okretaja (npr. 2500-4000 o/min) u kontroliranim uvjetima ne samo da ne šteti, već čak omogućava motoru da izgori nagorjeline, osuši ispušni sustav i održi ispravnu temperaturu motornog ulja.

Pretjerano štedna vožnja rezultira nedovoljnim pritiskom u sustavu za podmazivanje, razrjeđivanjem ulja gorivom i nakupljanjem vlage u usisnom i ispušnom sustavu, što dugoročno dovodi do ubrzanog trošenja elemenata.

Privid uštede

Iako Eco Driving omogućava realno smanjenje potrošnje goriva i do 10–20%, dugoročno može povećati troškove eksploatacije automobila. Oštećenja takvih elemenata kao što su turbopunjač, DPF filtar, sustav recirkulacije ispušnih plinova (EGR), ventili ili dvomomentni zamašnjak generiraju troškove koji dosežu nekoliko, a ponekad i desetak tisuća kuna.

Ušteda na gorivu je stoga iluzorna ako se u perspektivi od 80–120 tisuća km mora zamijeniti nekoliko skupih komponenti motora ili njegove opreme.

Kako voziti razumno?

Stil vožnje treba biti prilagođen konstrukciji motora i uvjetima njegova rada. Eco Driving ne mora biti štetan ako se primjenjuje fleksibilno i svjesno:

• ne treba izbjegavati redukciju stupnjeva – motor koji radi pri 1800–2500 o/min u gradskom režimu obično radi najefikasniji,
• vrijedi jednom u nekoliko dana dinamički ubrzati i “propuhati” motor,
• na putu, osobito pri opterećenju, ne treba predaleko spuštati okretaje – osobito kod dizela s DPF-om,
• ključno značenje ima ispravna temperatura ulja – vožnja ispod 2000 o/min na nezagrijanaom motoru jednostavan je način za njegovo trošenje.

Eco Driving koji se primjenjuje mehanički i bez razmišljanja može nanijeti više štete nego koristi. Suvremeni motori zahtijevaju razumnu eksploataciju, a ne opsesivno izbjegavanje okretaja. Najveća ušteda je produljenje trajnosti komponenti, a to se postiže ne pretjeranim “gušenjem” motora, već njegovim svjesnim korištenjem u punom radnom rasponu.