Carine u povlačenju, napetost ostaje – europska automobilska industrija na raskrižju
SAD i Europska unija službeno su objavili „kraj trgovinskog rata”. Međutim, za taj mir europski proizvođači, posebno automobilski, morat će skupo platiti. Novi sporazum za njih predstavlja više pitanja nego sigurnosti – i nikakve olakšice. Hoće li dogovori doista donijeti stabilizaciju ili će dublje podijeliti interese s obje strane Atlantika?
Europska unija i Sjedinjene Države sklopile su trgovinski sporazum koji – prema predsjedniku Donaldu Trumpu – treba okončati sve nesuglasice i uvesti „najveći deal od svih”. Međutim, u Europi, posebno u automobilskom sektoru, entuzijazam je u najmanju ruku umjeren. Istina, 15 posto zvuči bolje od 30, ali to je i dalje ozbiljno opterećenje za proizvođače automobila i dijelova.
Nove carine: manje nego što je trebalo biti, ali više nego što je bilo
Najvažniji dogovor je uvođenje stalne 15-postotne carinske stope na većinu robe izvezene iz EU-a u SAD, uključujući automobile i automobilske dijelove. To je manje od ranije najavljenih 30% ili 27,5%, ali i dalje značajno više od dosadašnjih 2,5% na automobile i 1,5% na komponente koje su važile u okviru Svjetske trgovinske organizacije.
Ursula von der Leyen, šefica Europske komisije, uvjerava da je utvrđena stopa „jasan plafon, bez mogućnosti daljnjeg povećanja” i da sporazum „uvodi predvidljivost”. Automobilska industrija ipak ne pokazuje hura-optimizam – europski automobili i dijelovi jednostavno će poskupjeti na američkom tržištu.
Carine umjesto konkurentnosti
Automobilska industrija odavno je apelirala za sporazum tipa „nula za nulu”, odnosno potpuno ukidanje carina s obje strane. Takav model djelomično je uspješno uveden za zrakoplove, kemikalije, generičke lijekove, poluvodiče i neke poljoprivredne proizvode. Ali automobili i dijelovi? Nažalost – punih 15%.
– To može biti „najbolje što se moglo postići”, iako je vjerojatno i sam Trump iznenađen da je svojom galamon i prijetnjama prstom uspio iznegocirati toliko. Dobro za SAD, lošije za Europu, iako pozitivno ostaje činjenica da se barem zasad udaljila vizija otvorenog trgovinskog rata. Za proizvođače dijelova to ipak znači veće troškove i manju konkurentnost. U ovako teškom trenutku kao što je sadašnji to nije dobra vijest – kaže Tomasz Bęben, predsjednik uprave Udruge distributera i proizvođača automobilskih dijelova (SDCM).
A što s olakšicama i zaštitnim mehanizmima?
Industrija skreće pozornost na činjenicu da nisu sve informacije javno dostupne i jasne. Primjerice, do sada su europski dobavljači mogli koristiti takozvani kompenzacijski mehanizam u okviru sekcije 232. Omogućavao im je oslobađanje od carina ako su američki proizvođači automobila koristili dijelove uvezene iz EU-a i nisu ih mogli lako zamijeniti. Taj mehanizam trebao je djelovati do 2027. godine.
Problem je što u novom sporazumu nije jasno hoće li ta pravila i dalje važiti. Sljedeće pitanje je hoće li tvrtke morati platiti 15% čak i ako proizvode u SAD-u?
Kada će to sve stupiti na snagu?
Nova stopa od 15% trebala bi važiti od 1. kolovoza, prema najavi Bijele kuće. Bit će uvedena izvršnom uredbom američkog predsjednika. Na strani EU-a traju radovi na zajedničkoj izjavi – političkom dokumentu, ali pravno neobvezujućem.
– Sjedinjene Države dobile su „prekrasan sporazum”, a Europa se de facto složila sa značajno lošijim uvjetima nego što su važili dosad. Automobilska industrija stoga na novi sporazum gleda s opreznim skepticizmom. Olakšanje? Možda privremeno. Stabilnost? Na papiru. Jedno je sigurno – europski proizvođači i dobavljači još uvijek ne znaju na čemu stvarno stoje i hoće li Trump za trenutak promijeniti mišljenje. Već sada iz Bijele kuće stižu glasovi da SAD zadržavaju pravo na povećanje stopa ako sporazum – opterećen obvezama na strani EU-a – neće biti realiziran u mjeri koja zadovoljava predsjednika Trumpa – dodaje Tomasz Bęben.
