Curenje ulja iz amortizera – je li uvijek potrebna zamjena?

Općenito se smatra da curenje ulja iz amortizera ovjesa kvalificira ga za zamjenu. Potvrđuju li stručnjaci to mišljenje? A što s amortizerom koji imaju plinsku konstrukciju i pojavljuje se u njima neispravnost?

„Redom”, ili kako funkcionira ovjes vozila?

Ovjes automobila sastoji se od elastičnih elemenata i elemenata za prigušivanje. Elastični element tijekom deformacije pohranjuje energiju kojom se deformira. Zbog deformacije u elastičnom rasponu – nakon prestanka pritiska – elastični element vraća tu energiju u smjeru suprotnom od sile koja ga deformira. Naravno, pojavljuju se određeni gubici, ali su oni neznatni.

S obzirom na to da elastični element vraća veći dio primljene energije, u nekim sustavima, poput automobilskog ovjesa, potrebno je koristiti dodatne komponente koje imaju zadatak raspršiti taj višak, odnosno amortizirati vibracije.

Zašto je to potrebno? Automobil se fizički dotiče podloge samo u mjestu kontakta guma s kolnikom – realno ta površina ima tek veličinu lista A4. Zahvaljujući toj zoni u kojoj nastaje trenje, moguće je ubrzavanje, skretanje i kočenje. Važno je dakle omogućiti stalni kontakt kotača s kolnikom i ne smanjivati površinu od koje ovisi hoćemo li uspjeti proći zavoj ili zakočiti pred pješačkim prijelazom.

Bez elemenata za prigušivanje vibracija ne može se sigurno voziti

U ovjesu u kojem ne bi bilo elemenata za prigušivanje, a samo elastični elementi poput vijčanih opruga, dolazilo bi do neprestanka odbijanja kotača od kolnika uslijed nailaska na male neravnine. Elastični element bi primio silu i vratio je, a kotač opremljen gumom, koja je također elastična, bio bi pritisnut silom opruge prema kolniku, što bi dovelo do deformacije gume koja bi također vratila silu odbacujući kotač prema gore i ponovno stiskajući oprugu ovjesa.

Taj proces traje dokud se energija ne potroši ili zbog unutrašnjeg trenja u opruzi, ili zbog unutrašnjeg trenja u gumi pneumatika. U to vrijeme kotač redovito gubi kontakt s kolnikom, a to znači da prestaje sudjelovati u upravljanju vozilom.

Opruge imaju veće zahtjeve od višelisnih opruga

U slučaju lisnatih opruga koje se sastoje od više listova – značajan dio energije gubi se uslijed trenja između listova, pa zahtjevi za prigušivanjem nisu toliko rigorozni. U slučaju jednolisnih opruga ili opruga ili mijehova – potrebno je koristiti dodatne elemente za raspršivanje.

U tom trenutku moraju ući u akciju amortizeri, odnosno prigušivači vibracija, koji raspršuju višak pohranjen energije. Zahvaljujući njima ta energija neće biti vraćena na kotač, već raspršena u obliku topline.

Kako funkcionira element za prigušivanje, odnosno amortizer?

Amortizer se u načelu sastoji od cijevi, klipa koji se kreće u njezinoj unutrašnjosti i ulja. Cijev je pričvršćena na pokretni element podvozja (npr. polugu), klip je putem osovine pričvršćen na nepokretni element (karoseriju). U trenutku kada ovjes izvršava pokret u odnosu na karoseriju, klip se pomiče unutar cijevi. Ulje koje se nalazi u cijevi protisnuto je s jedne strane klipa na drugu kroz kanale zatvorene pločastim ventilima. Promjer kanala, karakteristike ventila i viskoznost ulja određuju koliko energije može biti raspršeno amortizerom.

Naravno, konstrukcija amoritzera ima više, koristi se dodatno punjenje plinom, upravljanje ventilima koji imaju varijabilnu karakteristiku ovisno o parametrima vožnje, ipak – princip rada amortizera uvijek je isti – energija se raspršuje, a točnije se pretvara u toplinsku energiju zahvaljujući protiskivanju ulja kroz niz ventila i kanala.

Ilustracija 1. Presjek jednocijevnog amortizera koji prikazuje protok ulja kroz ventile u klipu. Izvor: Bilstein

Ilustracija 2. Presjek dvocijevnog amortizera koji prikazuje protok ulja kroz ventile u klipu kao i ventile u dnu amortizera. Izvor: Bilstein.

Treba dakle naglasiti da je ulje u amortizeru ključni čimbenik koji omogućava njegov ispravan rad. Može se međutim dogoditi da pri naglom nailasku na rupu dio ulja izađe iz amortizera kroz brtvu. Paradoksalno to ne mora odmah značiti oštećenje amortizera, međutim može utjecati na njegov rad.

Treba imati na umu da se tijekom pregleda amortizera na stanici za tehnički pregled vozila dijagnostičari služe kriterijima: razlika u prigušivanju amortizera na jednoj osovini te prisutnost curenja ulja.

Klasifikacija trošenja

Ako razlika u prigušivanju u okviru jedne osovine bude veća od 30%, amortizeri se smatraju neispravnima. Slično tome, ako dijagnostičar primijeti curenje ulja. Što dakle u slučaju lakog „znojenja”? Treba prihvatiti da takav fenomen također kvalificira amortizer za zamjenu, jer obično nismo u stanju utvrditi koliko je ulja nestalo i kada se to dogodilo. U takvoj situaciji praktički je sigurno da je amortizer – ako je imao „plinsku” konstrukciju – zbog neispravnosti izgubio taj plin.

Zamjena jednog amortizera novim također se ne preporučuje, jer je drugi amortizer na istoj osovini jednostavno trošan i ima za sobom određenu kilometražu. Dakle vrlo je vjerojatno da će nakon zamjene jednog amortizera razlika u prigušivanju biti značajna. Najsigurniji izlaz dakle je zamjena kompleta amortizera na danoj osovini čak i u slučaju kada se samo jedan „oznojio”.

– Zamjena samih amortizera premalo je. U slučaju McPherson stupova pri ugradnji potrebno je ugraditi nove zaštitne gume i odbojnike, a nerijetko i nove gornje ležajeve stupa. Ostavljanje tih elemenata iz starog kompleta ne postiže cilj, jer im nije poznata kilometraža i stanje, a nakon zamjene amortizera može se pokazati da će uskoro biti potrebno ponovno rastavljanje radi zamjene jednog od spomenutih elemenata. – kaže Andrzej Wojciech Buczek – tehnički stručnjak u tvrtki BILSTEIN.