Japanci žele alternativu električnim i vodičnim automobilima. Stvorili su poseban motor.
Nulta emisija na cestama ne znači samo električne automobile, već i svaki drugi nekonvencionalni pogon koji ne emitira štetne ispušne plinove. Trenutno je vodik najčešće predstavljana alternativa. To ne znači da ne vrijedi razvijati drugo gorivo.
Japanci razvijaju motor na biometan
Tri velike marke unijele su pometnju: Toyota, Suzuki i Nissan. To je prilično revolucionaran potez koji bi mogao donekle promijeniti sliku vozila s nultom emisijom. Naime, Japanci su razvili prvi svjetski motor na biometan koji potječe iz poljoprivrednog otpada. To je čišća alternativa tradicionalnim fosilnim gorivima i, naravno, električnim vozilima.
Biometan: što je to za gorivo?
Biometan je biogorivo koje se proizvodi anaerobnom fermentacijom organske tvari. U odnosu na benzin proizvodi znatno manje stakleničkih plinova, što čini motore koji se njime napajaju zanimljivim rješenjem u potrazi za održivim prijevoznim sredstvima.
Jedan od prvih automobila opremljenih motorom na biometan je Suzuki WagonR. Vozilo nudi performanse vrlo usporedive s benzinskim modelima, ali sa značajno smanjenim emisijama ispušnih plinova koji negativno utječu na okoliš.
Japan je uveo strateški plan koji predviđa prodaju automobila na biometan najkasnije do 2026. godine. Takva slika postavlja upitnik nad razvojem električnih pa čak i vodikovih automobila, čija infrastruktura zahtijeva znatno veća ulaganja. Uvođenje motora na biometan moglo bi značiti značajnu transformaciju u automobilskom sektoru. Poljoprivredni otpad je put kojim do sada nije krenuo nijedan proizvođač.
Zašto bi takvo rješenje moglo biti bolje od, recimo, vodika?
Vodik je tehnologija koja se razvija jednako dugo koliko je i divljena. Mnogi ljubitelji motora s unutarnjim izgaranjem i dalje se nadaju motorima koji se napajaju isključivo ovim gorivom, što je moguće i Toyota je to već više puta imala priliku pokazati.
Međutim, treba pogledati problem s druge strane. Korištenje vodika je znatno učinkovitije u slučaju ćelija koje napajaju električni motor. Njegova proizvodnja je vrlo energetski intenzivna, vrlo je nestabilan i pomiješan sa zrakom može biti vrlo opasan. U slučaju skladištenja uvijek dolazi do gubitaka, a učinkovitost cijelog procesa dobivanja ne prelazi 37%. Sve to zbraja se u jedan zaključak, zbog kojeg je ovaj put malo popularan: vožnja na vodik je jednostavno skupa, kao i stvaranje odgovarajuće infrastrukture i stanica koje omogućuju punjenje spremnika.
Biometan je znatno lakši i jeftiniji za proizvodnju: sastojci se generiraju gotovo “pasivno”, jer je to na kraju krajeva poljoprivredni otpad. Poput vodika, 100% je ekološki i obnovljiv, a može se proizvoditi praktički svugdje u svijetu.
