Ova funkcija vašeg automobila sigurno će dovesti do kvara. Bolje je ne koristiti!
U svim modernim automobilima s ručnim mjenjačem, vozač na instrumentnoj ploči dobiva prijedlog za promjenu brzine – obično u obliku strelice i broja predloženog stupnja prijenosa. To je funkcija putnog računala koja bi, prema proizvođačima, trebala pomoći u ekonomičnoj vožnji. Problem je u tome što pridržavanje takvih preporuka može dovesti do suprotnih učinaka od željenih – osobito dugoročno. Štoviše, iza prividne “pomoći” računala često se ne kriju toliko dobre namjere prema vozaču, koliko marketing i zakonodavni pritisak.
Računalo ne zna kako zapravo vozite
Sustav koji predlaže promjenu stupnja prijenosa radi na temelju jednostavnih algoritama. Njihov glavni cilj je što brži prelazak na više stupnjeve prijenosa kako bi motor radio na najnižim mogućim okretajima. To doduše znači manju potrošnju goriva i niže emisije, ali s druge strane često dovodi do vožnje s brojem okretaja ispod 1500 o/min – odnosno u rasponu u kojem motor (posebno benzinski) ne samo da radi neučinkovito, već je ponekad čak i preopterećen.
Kao rezultat, automobil tromo ubrzava, pogonski sustav radi s vidljivim naporom, a pogonska jedinica je više izložena pojavama poput LSPI (preuranjeno paljenje pri niskim okretajima i velikom opterećenju), što može dovesti do ozbiljnih oštećenja klipova i ležajeva. U konačnici, oštećenja nastala zbog dugotrajnog preopterećenja pogonske jedinice troškovno će daleko premašiti potencijalne uštede goriva. Među potencijalnim problemima, osim oštećenja motora, prijevremenom trošenju izloženi su nosači motora i mjenjača te sam mjenjač.
Dobro na papiru, lošije na cesti
Podrijetlo takvih rješenja, međutim, nema mnogo veze s brigom za izdržljivost motora ili udobnost vozača. Zapravo, funkcija predlaganja promjene stupnja prijenosa stvorena je kako bi automobil postigao vrlo niske vrijednosti potrošnje goriva u službenim homologacijskim testovima. Upravo u laboratorijskim uvjetima – s određenim postupcima mjerenja – što brži prelazak na visoke stupnjeve prijenosa omogućuje proizvođaču postizanje impresivnih rezultata potrošnje i emisije CO₂, koji zatim završavaju u katalozima i marketinškim kampanjama.
Stoga to nije samo korisni alat, već također, a možda i prvenstveno, instrument za ispunjavanje sve strožih standarda emisija koje nameće Europska unija. Za koncerne to znači zahtjev za smanjenjem emisija cijele flote, a svaki deseti dio litre “ušteđen” na papiru može imati financijski značaj u rasponu od milijuna eura.
Marketing umjesto mehanike
S gledišta vozača, to dovodi do određenog paradoksa: automobil je “naučen” da radi optimalno u uvjetima testiranja koji imaju malo veze sa svakodnevnom eksploatacijom. Vožnja u gradu, dinamično ubrzavanje, vožnja uzbrdo ili putovanje s punim kompletom putnika. U tim situacijama motor treba znatno više okretaje kako bi radio elastično i s odgovarajućom rezervom okretnog momenta. U međuvremenu, putno računalo i dalje će predlagati prebacivanje na viši stupanj prijenosa, često čak i apsurdno, npr. četvorku pri 40 km/h ili šesticu pri 60 km/h.
Izgradnja loših navika
Posebno zabrinjavajuće je kako takve upute utječu na mlade vozače. Osobe koje uče voziti u modernim automobilima u kojima je funkcija promjene stupnja prijenosa aktivna, stječu pogrešna uvjerenja. Umjesto da uče rad motora po sluhu i s osjećajem za papučicu gasa, usredotočuju se na to da što prije “utišaju” računalo koje stalno zahtijeva promjenu stupnja prijenosa.
Takve osobe često ne razumiju zašto ponekad treba smanjiti stupanj prijenosa, čak i ako nije riječ o pretjecanju. Ne znaju kada se motor muči jer pokazivač ne predlaže smanjenje brzine. Kao rezultat, navike stečene tijekom obuke vožnje mogu dovesti do eksploatacije vozila u uvjetima daleko od optimalnih. To pak rezultira ne samo ubrzanim trošenjem pogonskog sustava, već i smanjenjem sigurnosti u situacijama koje zahtijevaju odlučnu reakciju.
Razum iznad umjetne inteligencije
Naravno, nije riječ o potpunom ignoriranju uputa računala. One mogu služiti kao korisna orijentacija, posebno u jednoličnoj vožnji na cesti. Problem počinje kada vozač bez razmišljanja izvršava svaku naredbu, bez obzira na kontekst. Dobro osjetljiv trenutak promjene stupnja prijenosa, reagiranje na zvuk i ponašanje motora, razumijevanje značenja broja okretaja i okretnog momenta, sve su to elementi koje ne može zamijeniti ikona na kontrolnoj ploči.
Suprotno dojmu, vožnja s nešto višim brojem okretaja, npr. u rasponu 2000–3000 o/min, može biti povoljnija za izdržljivost motora i udobnost vožnje nego grčevito držanje preporuka računala. Posebno u benzinskim automobilima i onima s turbo punjenjem, vrijedi pustiti motor da “diše”, umjesto da ga “gušite”.
Funkcija predlaganja promjene stupnja prijenosa u automobilima s ručnim mjenjačem nastala je kao odgovor na marketinške i zakonodavne potrebe proizvođača, ne nužno kao alat koji podržava vozača. Iako može biti korisna u mirnoj vožnji na cesti, njezina prekomjerna uporaba u svakodnevnom prometu dovodi do loših navika, preopterećenja pogonskog sustava i gubitka elastičnosti u vožnji.
Zato vrijedi pristupiti takvim uputama s rezervom i tretirati ih kao neobvezne prijedloge, a ne apsolutne naredbe. U slučaju ručnog mjenjača, vozač je posljednja instanca – i on, a ne algoritam, treba odlučiti kada promjena stupnja prijenosa zaista ima smisla.
