Hoće li Europa uspjeti voditi zelenu transformaciju?

Europski planovi koji predviđaju uvođenje obveze prodaje isključivo vozila s nultom emisijom od 2035. godine upravo prolaze kroz reviziju. Međutim, iza te debate krije se šire pitanje – kako Europa može zadržati svoju globalnu konkurentnost i industrijsku važnost u vremenima duboke klimatske transformacije?

Hoće li Europa uspjeti voditi zelenu transformaciju, a da pritom ne izgubi svoju industrijsku snagu?

Europska automobilska industrija – temelj kontinentalne ekonomije – danas se suočava s lavinom izazova. Izvana rastući val protekcionizma i nestabilni trgovinski uvjeti otežavaju planiranje i investicije. Iznutra – ambiciozni regulatorni okviri koji se tiču emisija CO₂ prisiljavaju promjenu tehnologija za koje ni tržište ni sadašnje tehnološke mogućnosti još nisu spremni. Ta opasna mješavina je nešto više od prijelazne krize. To je test: može li Europa proći zelenu transformaciju bez gubitka svoje industrijske DNK?

Proizvođači automobilskih dijelova osjećaju sve veći troškovni pritisak, a mala i srednja poduzeća iz branše sve češće balansiraju na rubu stečaja. Troškovi usklađenosti s klimatskim propisima rastu, a trgovinske barijere se umnožavaju. Investicije se usporavaju, a tvrtke razmatraju preseljenje izvan Europe – u mjesta koja su predvidljivija i manje skupa. Gubitak radnih mjesta više nije rizik, već svakodnevica – od specijaliziranih tvorničkih radnika do inženjera.

U svijetu gdje je sve skupo – od energije i rada do regulatorne usklađenosti – moramo si postaviti pitanje: što danas čini Europu konkurentnom? Dodatno eskaliraju geopolitička napetosti. Novi američki carine već su poremetili globalne lance dobave, a odnosi s Kinom opterećeni su brigama oko pristupa tržištu i ovisnosti o komponentama. Kineska izvozna ograničenja na kritične sirovine – npr. elemente rijetkih zemlja potrebne za proizvodnju električnih automobila – pokazala su koliko je krhka danas industrijska neovisnost Europe.

Alarmni signal za europsko gospodarstvo

Bez koordiniranog odgovora Europa riskira da se nađe u zamci između pretjeranih regulacija i trgovinskih poremećaja. Privremeno ublažavanje kazni za emisije CO₂ je korak u dobrom smjeru, ali ne rješava dublji problem – regulatorni put koji može ozbiljno potkopati inovativnost i buduće investicije u sektoru.

Europska komisija u ožujku je predstavila takozvani Automotive Action Plan, koji potvrđuje stratešku važnost automobilske branše. Međutim, predložene mjere su previše konzervativne. Bez većeg zamaha, odlučnosti i široke perspektive Europa može izgubiti svoju industrijsku poziciju, a s tim i radna mjesta za mlade ljude, dodanu vrijednost na europskom tržištu i porezne prihode za države članice.

Što treba učiniti da se promijeni smjer?

Prema mišljenju Europske udruge proizvođača automobilskih dijelova (CLEPA), da bi se promijenio smjer, Europa mora poduzeti konkretne radnje na tri ključna fronta.

Prvo, potrebno je vratiti ravnotežu u trgovinskim odnosima i ratificirati međunarodne sporazume. Neophodno je obnoviti načela uzajamnosti u trgovini s Kinom i osigurati pošten pristup tržištima. Ključan će biti i novi, uravnoteženi trgovinski sporazum sa SAD-om – dugotrajno eskaliranje carina prijeti produbljivanjem nestabilnosti i otežat će djelovanje europskih tvrtki s obje strane Atlantika. Paralelno, EU bi trebala ubrzati ratifikaciju sporazuma poput Mercosura, kako bi diversificirala smjerove razmjene i povećala ekonomsku otpornost.

Drugo, europska klimatska politika mora se temeljiti na tehnološkoj otvorenosti. Koncentracija isključivo na elektromobilnost je rizična simplifikacija. Paralelna podrška vodiku, alternativnim gorivima, hibridnim rješenjima ili sintetičkim gorivima neophodna je kako bi omogućila različitim tržišnim segmentima transformaciju u skladu s njihovim mogućnostima i potrebama. Propisi koji previše kruto nameću jedan tehnološki model ograničavaju inovativnost, podižu troškove i ne odgovaraju stvarnostima mnogih država i proizvođača. Već danas prognoze pokazuju da će u 2025. godini proizvodnja električnih i hibridnih plug-in vozila biti za više od 1,25 milijuna komada niža od predviđene prije dvije godine – između ostalog zbog regulatorne nesigurnosti i ograničene fiskalne podrške.

I konačno – klimatske ambicije moraju biti utemeljene u industrijskim stvarnostima. Europa ne može odustati od izgradnje vlastitih proizvodnih sposobnosti i otpornih lanaca dobave – kako za akumulatore, električne motore, tako i za moderne spaljalice. Strateška autonomija neće biti moguća bez tehnološke raznolikosti i sistemske otpornosti. Europska klimatska i industrijska politika trebale bi ići ruku pod ruku – u protivnom će umjesto jačanja konkurentnosti dovesti do njezine erozije.

„Europa danas treba manje velikih slogana, a više pragmatičnog pristupa transformaciji. Zeleni ciljevi su važni – nitko to ne dovodi u pitanje – ali njihova realizacija mora uzeti u obzir stvarne mogućnosti industrije, društvene raspoloženja i globalno gospodarsko okruženje. Ne može se provesti ta promjena protiv stvarnosti. Potreban nam je tehnološki pluralizam, predvidljiva pravila igre i strategija koja uravnotežuje potrebe okoliša s ekonomskim stanjem. Odluke donesene danas odredit će mjesto Europe u budućem industrijskom poretku. 2035. godine ne želimo si postavljati pitanje: zašto smo izgubili ono što smo mogli zaštititi? Zato upravo sadašnji mandat europskih institucija ima ključnu važnost. To je trenutak za povezivanje klimatskih ambicija s odgovornošću za budućnost europske industrije”, – kaže Tomasz Bęben, predsjednik upravnog odbora Udruge distributera i proizvođača automobilskih dijelova (SDCM), član upravnog odbora CLEPA-e.