Regeneracija automobilskih dijelova tema je koja na prvi pogled izgleda kao očigledan izbor: ekološka alternativa proizvodnji novih komponenti te korisna financijska opcija za vozače. U stvarnosti je situacija mnogo složenija. Da bi se uistinu moglo govoriti o uštedama – bilo ekonomskim ili okolišnim – ovaj proces mora ispunjavati određene kvalitativne i tehnološke uvjete, tvrdi Stanislav Butenko, predsjednik Uprave tvrtke CarRecycling.

Prema izvješću CLEPA-e (Europskog udruženja dobavljača u automobilskoj industriji), regeneracija nekih komponenti može smanjiti emisije CO₂ čak i do 60% u usporedbi s proizvodnjom novih dijelova. Međutim, taj se učinak javlja samo kada je sam proces optimiziran u pogledu potrošnje energije, transporta te kvalitete komponenti.

– Ako je potrošnja energije pri demontaži, čišćenju ili transportu previsoka, regeneracija se može pokazati manje ekološka od proizvodnje novog dijela. Ključno značenje imaju također trajnost i kvaliteta obnovljenih elemenata – češći kvarovi mogu u dužoj perspektivi rezultirati većim opterećenjem okoliša, kaže predsjednik CarRecyclinga.

Ekonomija regeneracije – kada se isplati?

Iz financijske perspektive regeneracija se često doživljava kao korisno rješenje – troškovi su obično niži za 30–50% u usporedbi s kupovinom novih dijelova. Za vlasnike starijih automobila, za koje nema dostupnih novih dijelova, regeneracija je ponekad čak jedini razuman izbor. S druge strane – moderni elektronički komponenti, poput sustava za pomoć vozaču (ADAS) ili upravljačkih modula, zahtijevaju precizne procedure, specijaliziranu opremu i ažuriranja softvera. U njihovom slučaju regeneracija može biti ne samo skupa nego i rizična, jer greške mogu rezultirati neispravnim radom cijelog vozila.

Nedostatak standarda najveći je izazov tržišta

Jedan od glavnih problema regeneracijske industrije jest nedostatak jedinstvenih standarda kvalitete. Dok dio pogona radi prema OEM procedurama (proizvođača originalnih dijelova), drugi primjenjuju niskotroškne metode popravaka, ne uzimajući u obzir potrebne testove i materijale. To uzrokuje ogromne razlike u kvaliteti, što utječe na sigurnost korisnika i imidž cijelog sekundarnog tržišta.

Prema CLEPA-inom izvješću iz 2023. godine, vrijednost tržišta regeneriranih dijelova u Europskoj uniji premašila je 10 milijardi eura i raste tempom od oko 6% godišnje. Najviše dobivaju nezavisne radionice i potrošači iz srednjoistočne Europe. Domaće tržište također se dinamično razvija. Prema podacima Udruge reciklera automobila, potražnja za regeneriranim dijelovima porasla je za 24% tijekom posljednje tri godine, osobito u segmentu dizelskih i dostavnih vozila.

– Regeneracija automobilskih dijelova može biti korisna – i za novčanik i za planet. Potrebno je međutim da se ovaj proces provodi na kontroliran, transparentan način i u skladu s visokim normama kvalitete. Bez toga regeneracija postaje samo privremeno rješenje koje može generirati više problema nego ušteda. Danas regeneracija nije toliko nužnost koliko svjestan izbor – temeljen na podacima, a ne intuiciji. To je odluka koja bi trebala uzimati u obzir cijeli životni ciklus proizvoda, njegov utjecaj na okoliš i sigurnost korisnika. A konačan odgovor na pitanje: vrijedi li? – uvijek bi trebao ovisiti o konkretnom slučaju, zaključuje Stanislav Butenko, predsjednik Uprave tvrtke CarRecycling.