Bilo je vrijeme kada su neki proizvođači na mjenjače lijepili naljepnicu s natpisom „ulje za cijeli vijek vozila”. Iz današnje perspektive teško je procijeniti je li to bio izraz inženjerskog optimizma, marketinški trik ili jednostavno računica da većina vozača neće doživjeti trenutak u kojem to obećanje postane neodrživo. Kako god bilo — mehaničari koji te mjenjače sada popravljaju imaju svoje mišljenje o tome.

Ulje mjenjača u ručnom mjenjaču ima dvije zadaće koje se na prvi pogled mogu činiti proturječnima. Istodobno podmazuje i hladi. Podmazivanje znači smanjenje trenja između zupčanika, sinkrona i ležajeva — što je uljni film bolji, to su radne temperature niže, a tempo trošenja sporiji. Hlađenje je posljedica cirkulacije: ulje preuzima toplinu s najopterećenijih dijelova i odvodi je kroz aluminijsko ili lijevano kućište mjenjača. Kada razina ulja padne, oba ta procesa istodobno gube učinkovitost — i počinju problemi.

Problem s uljem u ručnom mjenjaču rijetko se javlja naglo. Brtve stare i gube elastičnost. Kućišta trpe mikrooštećenja koja vlasnik ne primijeti prilikom nekog lakšeg sudara. Vertikalno procurivanje kroz oštećeni semering odnosi po nekoliko mililitara na svakih nekoliko tisuća kilometara — neprimjetno na kratke staze, a pogubno na duge. Prije nego što itko uopće pomisli provjeriti razinu ulja u mjenjaču, ležajevi već mjesecima mogu raditi u uvjetima u kojima im se projektirani vijek trajanja skraćuje za pola ili više.

Postoji tu još jedan problem o kojem se rijetko govori, a koji se osobito pojavljuje u mjenjačima opremljenima tvornički zabrtvljenim ležajevima — takozvanim ležajevima „za cijeli vijek”. Takvi ležajevi imaju vlastito mazivo zatvoreno između brtvenih pločica. Nakon nekoliko godina eksploatacije to mazivo postupno ispire ulje mjenjača koje prodire kroz brtve. Učinak je nepredvidiv: u jednom ležaju ostaje dovoljno vlastitog maziva dopunjenog uljem mjenjača, a u susjednome gotovo ništa. Uvjeti podmazivanja dvaju identičnih ležajeva u istom mjenjaču mogu biti posve različiti — i nikakvo vanjsko mjerenje to neće otkriti.

Zamjena ulja mjenjača ondje gdje proizvođač predviđa takvu mogućnost i gdje postoji otvor za ispuštanje jedna je od najjeftinijih polica osiguranja protiv skupog popravka mjenjača. Za mehaničara to je i iznimna dijagnostička prilika koju ne smije propustiti: boja ispuštenog ulja, njegova konzistencija, miris, a prije svega količina metalnih strugotina skupljenih na magnetu ispusnog čepa — to su informacije koje o stanju mjenjača govore više nego mnoga probna vožnja. Tamnosivo, ljepljivo ulje puno metalne prašine nedvosmislena je poruka. Čisto, tek malo potamnjelo ulje bez suspenzije znak je da mjenjač radi pošteno i da zasad nema znakova kvara.